PRIPREMA ZA DAN SJEĆANJA NA HOLOKAUST

Uvod

Ove smjernice za pripremu Dana sjećanja na holokaust izrađene su za nastavnike koji podučavaju učenike srednjih škola u državama sudionicama OSCE (Organizacije za europsku sigurnost i suradnju - OESS), sa naglaskom na prijedlozima o planiranju komemorativnih aktivnosti vezanih za godišnju proslavu Dana sjećanja na holokaust.

OSCE je najveća pan-Europska regionalna organizacija za sigurnost, sa 55 država sudionica iz Sjeverne Amerike, Europe, Srednje Azije i Kavkaza. OSCE-ov Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) je jedna od nekoliko institucija osnovanih za promidžbu i potporu provedbe obveza na planu ljudskih prava, osnovnih sloboda, demokracije i pravnog poretka. U skladu s postojanjem anti-semitizma i njegovog oživljavanja posljednjih godina u dijelovima OSCE regija, OSCE je ponovno potvrdio odgovornost država sudionica za toleranciju i ne-diskriminaciju, borbu protiv semitizma i učvršćivanje aktivnosti na polju obrazovanja o holokaustu. Od 2003., nekoliko je OSCE konferencija o antisemitizmu, borbi protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije, razvilo nove i detaljne obveze u tim sferama.

Kao nastavak konferenciji OSCE-a o antisemitizmu i drugim oblicima netolerancije, u Córdobi, (Španjolska), u lipnju 2005., stručnjaci iz dvanaest zemalja sudionica sastali su se u Yad Vashemu, (Jeruzalem, Izrael) kako bi formulirali smjernice. Skup stručnjaka je bogato financirao Asper International Holocaust Studies Program, sa potporom Asper Fondacije, (Winnipeg, Canada) a smjernice su razrađene potporom njemačke vlade.

Yad Vashem, Uprava za obilježavanje sjećanja na mučenike i junake holokausta, osnovana je 1953. odredbom izraelskog parlamenta. Ime Yad Vashem proizlazi iz Knjige Izaije, glava 56, stih 5, "Njima dajem u kući svojoj i među zidovima svojim mjesto i ime (yad vashem), ... Ime vječno dajem im, koje se nikada ne zatre. " Smješten u Jeruzalemu, Yad Vashemu je povjereno dokumentiranje povijesti židovskog naroda kroz period holokausta, tako da sačuva sjećanje i priču svakog od šest milijuna žrtava, i preda naslijeđe holokausta budućim generacijama kroz pismohranu, opširnu knjižnicu,
istraživački institut, međunarodnu školu i nove muzeje.

Pregled smjernica

• Dani sjećanja na holokaust u međunarodnom kontekstu
• Metodološka načela
• Ciljevi i rezultati učenja
• Praktične obrazovne strategije
• Dodatak I. Dodatni osvrti i informacije
• Dodatak II. Sjećanje na holokaust u zemljama sudionicama OSCE

Pedagoške smjernice o pristupu obrazovanju o holokaustu općenito, mogu se konzultirati iz materijala s popisa web stranica na kraju ovog dokumenta.

I. Dani sjećanja na holokaust u međunarodnom kontekstu

"Holokaust je bilo sistematsko, birokratsko, od države odobreno progonstvo i ubojstvo probližno šest milijuna Židova, od strane nacističkog režima i njihovih kolaboracionista. 'Holokaust' je riječ grčkog podrijetla i znači 'žrtva vatre'. Nacisti, koji su na vlast došli u siječnju 1933., vjerovali su u to da su Nijemci 'rasno superiorni' a da su Židovi osuđeni na 'život nedostojan života'. Za vrijeme holokausta, nacisti su također ciljali na druge skupine zbog, kako su smatrali, 'rasne inferiornosti': na Rome/Sinte (Cigane), invalide, i neke od slavenskih naroda (Poljake, Ruse i druge). Druge skupine su proganjane zbog političkih razloga ili ponašanja, među njima i komunisti, socijalisti, Jehovini svjedoci, i homoseksualci. "
Memorijalni muzej Holokausta, SAD

U siječnju 2000, 46 vlada, uključujući 41 zemlju sudionicu OSCE, potpisali su Deklaraciju Međunarodnog foruma o holokaustu u Stockholmu, konstatirajući da je "Holokaust (Shoah) fundamentalno osporio osnove civilizacije. Dotad nezabilježen karakter holokausta će uvijek zadržati univerzalno značenje. Nakon (više od) pola stoljeća, to ostaje događaj vremenski dovoljno blizu da preživjeli još uvijek mogu svjedočiti o strahotama koje su progutale židovski narod. Strašna patnja mnogo milijuna drugih žrtava nacista ostavila je neizbrisiv ožiljak po cijeloj Europi. [...] Dijelimo obvezu sjećanja na žrtve holokausta i časti onih koji su se tome usprotivili. Potičemo odgovarajuće oblike sjećanja na holokaust u našim zemljama, uključujući Dan sjećanja na holokaust, jednom godišnje."

Dan sjećanja na holokaust je relativno nova pojava u nekim zemljama, dok je to u drugim zemljama već dugogodišnja tradicija. Vlade su inicirale i organizirale službene ceremonije i posebne parlamentarne sjednice obilježavajući Dan sjećanja na holokaust, što je bilo objavljeno u lokalnim, nacionalnim i međunarodnim medijima.

U listopadu 2002., Ministri obrazovanja članica Vijeća Europe, donijeli su rezoluciju da se Dan sjećanja na holokaust treba utemeljiti u svim zemljama.1 Nadalje, tijekom šezdesete plenarne generalne skupštine u studenom 2005., Ujedinjeni narodi odlučuju da međunarodni dan sjećanja u čast žrtvama holokausta bude 27. siječanj, i potiču zemlje članice da razrade obrazovne programe koje će predati sjećanje na ovu tragediju budućim pokoljenjima.2

Nedavnih godina, OSCE je stavio naglasak na promidžbu sjećanja na holokaust i borbu protiv suvremenog semitizma. Države sudionice OSCE obvezale su se sjećanju na olokaust Odlukom koja je donesena krajem konferencija o anti-semitizmu u travnju 2004. u Berlinu.

Trideset jedna od 55 zemalja sudionica OSCE utemeljila je Dan sjećanja na holokaust.3 Albanija, Belgija, Hrvatska, Republika Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Lichtenstein, Norveška, Španjolska, Švedska, Švicarska i Ujedinjeno kraljevstvo, zakonom su utvrdili da će se 27. siječnja svake godine (dan oslobođenja Auschwitz-Birkenau), održavati ceremonije i drugi posebni događaji u znak sjećanja na žrtve holokausta.

Na primjer, u Ujedinjenom kraljevstvu, Dan sjećanja na holokaust 27. siječanj se obilježava nacionalnim događajem kojeg pohode javne osobe, preživjele žrtve holokausta i drugi dostojanstvenici. U raznim gradovima diljem zemlje također se održavaju razni komemorativni događaji. Preporučuju se događaji u društvenim zajednicama sa stotinama malih grupa kao što su crkve, skupine za pomilovanja, škole, fakulteti, gradska vijeća koja održavaju lokalne događaje za javnost i svoju zajednicu. Britansko Ministarstvo unutrašnjih poslova osigurava financijsku potporu kao i izvore za pomoć u organizaciji takvih događaja. Štoviše, britansko Ministarstvo obrazovanja proizvodi on-line i tiskane materijale za Dan sjećanja na holokaust.

Austrija, Bugarska, Mađarska, Latvija, Litva, Luksemburg, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Srbija i bivša jugoslavenska Republika Makedonija također su utemeljile Dan sjećanja na holokaust, u skladu s povijesnim događajima u njihovim zemljama u doba
holokausta. Na primjer, Mađarska obilježava komemoraciju 16. travnja, datum kad je nastao prvi geto u Munkcsu, dok je Litva odabrala 23. rujan u sjećanje na ubojstvo preostale židovske populacije u getu Vilniusa, 1943.

Kanada i Sjedinjene Države obilježavaju datume u skladu s Yom HaShoah. Yom HaShoah Ve-Hagevurah (Hebrejski) doslovno znači Dan sjećanja na mučenike i junake holokausta, a počinje u zalazak 27. mjeseca Nisana u Hebrejskom kalendaru. Yom HaShoah, koji obilježava početak ustanka u Varšavskom getu 1943., utemeljen je zakonom izraelske vlade 1951. Glase se sirene na dvije minute diljem čitave zemlje u znak sjećanja na žrtve, a mjesta zabave, kao što su kazališta, plesne dvorane, restorani i kavane, tog su dana zatvoreni. To je postao dan komemoracije u židovskim zajednicama i među pojedincima diljem svijeta.

Razne zajednice imaju dugogodišnju tradiciju obilježavanja holokausta i Drugog svjetskog rata. Dan sjećanja na holokaust ne smije zanemariti ili zamijeniti već utemeljene rituale sjećanja, nego treba produbiti njihov značaj i važnost unutar tih zajednica.

Nastavnici koji žive u zemljama bez službenog Dana sjećanja na holokaust se možda žele uključiti u istraživački projekt o holokaustu sa svojim učenicima, naročito vezano uz događaje u njihovim zemljama u ono vrijeme.

• 1. 1
• 2. 2
• 3. 3

II. Metodološka načela

Komemorativni događaji ne mogu i ne smiju doći na mjesto učenja o tome što se događalo u prošlosti. Napokon, opsežno proučavanje predmeta – koje uključuje aktivni proces učenja u okviru nastavnog plana – i komemoracija povijesnih događaja od godine do godine, su posve različitog karaktera. Rituali sjećanja, kao što su ceremonije sa muzičkim vinjetama, čitanjem tekstova i imenima žrtava, ograničeni su u djelokrugu, čak i ako se ponavljaju iz godine u godinu.

Preporučuju se aktivnosti koje se usredotočuju na priče stvarnih ljudi, čija imena ili lica se mogu prepoznati (na primjer, prijašnji židovski stanovnici grada ili susjedstva, bivši učitelji ili učenici škole) ili se mogu otkriti istraživanjem.

Naglasak na istraživanju lica, imena i dnevnog života žrtava holokausta vraćaju dostojanstvo svima onima koji su ubijeni. Predstavljajući žrtve kao ljudska bića iz starih zajednica, a ne kao statistiku u plinskim komorama i masovnim grobnicama, nastavnici mogu prenijeti multikulturalnu tapiseriju života Židova u Europi između dva rata.

Nastavnici bi trebali ohrabriti učenike da pokažu osobnu inicijativu i odgovornost u koordinaciji interdisciplinarnih aktivnosti, u skladu s uzrastom, koje bi uključile glazbu, dramu, literaturu, povijest, teologiju, filozofiju i druge discipline. Preporučuje se organizacija drama, recitali s imenima žrtava i njihovim tekstovima kao što su njihovi dnevnici, zatim posjeti autentičnim mjestima (iniciraju sami učenici) i izložbama.

Dani sjećanja na holokaust također predstavljaju priliku da se cijela školska zajednica sakupi zbog značajnog obrazovnog iskustva. Školski upravitelji, nastavnici i učenici također se mogu osvrnuti na pojavu ksenofobije, rasizma ili anti-semitizma u svojem
krugu kroz prošlu godinu.

U Norveškoj, na 27. siječnja, dodjeljuje se Benjaminova nagrada, nagrada koja je dobila ime po petnaestogodišnjaku Benjaminu Hermansenu koji je bio žrtva rasno motiviranih neonacista 2001. Nagrada se dodjeljuje školi koja je pokazala predanost borbi protiv rasizma u školi ili lokalnoj zajednici. Tijekom ceremonije, kojoj je nazočan Ministar obrazovanja, odaje se priznanje inicijativi (školske uprave, nastavnika, učenika i roditelja) koja promiče toleranciju .

Širi kontekst holokausta

Nacional-socijalistička Njemačka organizirala je sistematski, birokratski organizirani mehanizam za masovno uništenje europskog židovstva. Njezina ubilačka mašinerija, koja ne samo da je ubila milijune, nego i upotrijebila njihove ostatke u industrijske svrhe, označila je prekretnicu u povijesti čovječanstva.

Dotad nezabilježen karakter holokausta će uvijek zadržati univerzalno značenje. Učenjem o holokaustu i o drugim genocidima, učenici će razviti svijest o tome da se takvi zločini mogu ponoviti, Židovima ili drugima, a čine ih ljudi protiv drugih ljudi; ne na isti, ali na sličan način. Naučit će o ljudskoj odgovornosti u civiliziranom društvu, da se glasno usprotive, spriječe i zaustave genocid gdje god se on na svijetu pojavio.

Učenicima se može dati zadatak da istraže genocide i zločine protiv čovječnosti; da pišu članovima parlamenta, političarima, crkvenim dostojanstvenicima i drugim vođama, o lekciji holokausta, opasnosti od totalitarizma, i obrazovnim porukama za sprječavanje genocida u budućnosti. Na primjer, učenike se može uputiti na Odbor za savjest pri Memorijalnom muzeju holokausta kojeg je osnovala Predsjednička komisija za holokaust SAD-a 1979. godine. Kad je Predsjednička komisija za holokaust dala preporuku za osnivanje suvremenog memorijala žrtvama holokausta, konstatirala je da niti jedna stvar nije "tako zbunjujuća i hitna kao potreba da se osigura da se takav nehumani napad kao što je holokaust – ili bilo kakva njegova verzija –ikada više ponovi."4

Učenici će bolje razumjeti događaje ako im se pokaže kako su Židovi bili meta progona. Treba imati na umu da iako su Židovi bili prvi na meti nacional-socijalista i njihovih kolaboracionista, trpile su i druge skupine, kao Romi i Sinti; homoseksualci; Jehovini svjedoci; Poljaci; ruski ratni zarobljenici; komunisti i drugi. Sudbina Roma i Sinta (koji su također tretirani kao rasno inferiorni prema nacional-socijalistima) općenito se ne komemorira. I njih treba pamtiti zajedno sa žrtvama holokausta.

Komemoracija likvidacije "Ciganskog logora" u Auschwitz-Birkenau 2. kolovoza 1944., obilježava se kao Dan sjećanja istrebljivanja Roma i Sinta, od 1997. U srpnju 2005. Centar romske zajednice DROM iz Kumanova, bivše jugoslavenske Republike Makedonije, dala je inicijatvu za javno osvješćivanje o povijesti i stradanju Roma i Sinta za vrijeme Drugog svjetskog rata. Objavljen je i letak s osobnom pričom Roma, žrtve istrebljivačkog logora nacional-socijalista. Vodeći dužnosnici i dostojanstvenici koji su bili nazočni, osvrnuli su se na važnost podizanja javne svijesti o sudbini Roma i Sinta za vrijeme Drugog svjetskog rata.

III. Ciljevi i rezultati učenja

U okviru Dana sjećanja na holokaust, obrazovni cilj i za nastavnike i za učenike uključuje:

• Poistovjećivanje sa žrtvama i očuvanje uspomena na njih
• Isticanje važnosti sjećanja na preživjele, žrtve, spasitelje i osloboditelje
• Prepoznavanje da je holokaust bio gubitak za civilizaciju kao cjelinu kao i za države koje su bile direktno uključene
• Stjecanje boljeg razumijevanja povijesti
• Podizanje svijesti o lokalnom, regionalnom i nacionalnom naslijeđu
• Podizanje svijesti o opasnosti od radikalnih, ekstremističkih pokreta i totalitarnih režima
• Podizanje svijesti o suvremenim oblicima anti-semitizma, ksenofobije i svim oblicima mržnje
• Ukazivanje na druge genocide
• Promidžba poštivanja ljudskih prava, naročito manjina
• Poticanje kritičkog mišljenja i intelektualne znatiželje i
• Njegovanje osobne odgovornosti kao demokratskih građana

Pošto se dani sjećanja na holokaust obično obilježavaju samo jednom godišnje, ne može se očekivati da će učenici potpuno shvatiti što se događalo pod nacional-socijalističkim režimom između 1933. i 1945. Iako se gore spomenuti ciljevi ne mogu dosegnuti kroz aktivnosti tijekom jednog dana, svijest o važnosti komemoracije treba se poticati, a te aktivnosti za poticanje sjećanja mogu kulminirati boljim proučavanjem holokausta.

IV. Praktične obrazovne strategije

Prije uvođenja učenika u aktivnosti sjećanja, treba potaknuti same nastavnike da nauče o tom teškom predmetu i da surađuju s kolegama koji su već pohađali seminare za nastavnike o aspektima obrazovanja i sjećanja na holokaust. Kad god je to moguće, nastavnici trebaju pohađati tečajeve za stručno usavršavanje o toj temi. U svakom slučaju, nastavnici se moraju dobro pripremiti kad organiziraju dane sjećanja na holokaust. No, nastavnici najbolje poznaju svoje učenike, pa će im približiti dane sjećanja na holokaust na temelju procjene koji je pristup za njih najbolji.

Mnogi nastavnici su uspješno uključili lokalnu vlast, nevladine udruge, medije i institucije iz zajednice, da se zajedno s učenicima uključe u obrazovne događaje za komemoraciju holokausta.

Aktivnosti vezane za sjećanje na holokaust mogu uvrstiti recitale poezije žrtava, gledanje filmova, posjet izložbama, impresije posjeta učenika autentičnim mjestima holokausta ili muzejima, priredbe ili izvorno komponirane pjesme. Na primjer, u Sfintul Gheorghe u Rumunjskoj, učenici su radili na projektu pisanja i izvođenja drame prema poznatoj knjizi Elie Weiesel, Noć. Slični projekti se mogu raditi oko Dnevnika Ane Frank. Nastavnici mogu razmisliti o minuti šutnje u okviru komemorativnih ceremonija i/ili aktivnosti. Iako kratak tren šutnje može učenicima dati prostor za vlastite osjećaje i misli o tome što se događalo u vrijeme holokausta, to ne smije biti zamjena za stvaran poučni proces ili aktivnost za dan sjećanja.

• 4. 4

Svjedoci, iskazi i vizualna povijest

Nastavnici mogu organizirati susrete učenika sa svjedocima (naročito preživjelim žrtvama holokausta, ali i sa osloboditeljima i spasiteljima) koji se sjećaju svojih iskustava iz vremena Drugog svjetskog rata. Stvarni iskazi su vrlo snažni i mogu doprinijeti dubokom iskustvu učenika. Nadalje, prije snimljeni vizualni povijesni iskazi također mogu biti uticajno oruđe za poduku. Nastavnici se mogu koncentrirati na ono što su učenici doznali iz slušanja osobnih priča svjedoka i na impresije koje su ponijeli sa sobom slušajući svjedočenja preživjelih.

Posjet autentičnim mjestima, spomenicima i muzejima Studijska putovanja na autentična mjesta vezana uz holokaust, kao što su bivši istrebljivački centri i koncentracioni logori, mogu imati velik učinak na razumijevanje učenika o onome što se dogodilo. Nadalje, razredni posjet muzeju holokausta, spomenicima i obrazovnim centrima također može pružiti priliku da učenici shvate i doznaju o toj temi. Putovanja na autentična mjesta i/ili muzeje vezane uz holokaust se moraju unaprijed dobro pripremiti, a nastavak aktivnosti i diskusija sa učenicima se naročito preporučaju.5 Posjeti se ne moraju odvijati baš na sam dan sjećanja, ali iskustvo može učenicima pomoći da shvate važnost komemoracije, a poslije se mogu povezati sa aktivnostima za Dan sjećanja.

Kontakti sa Židovskim zajednicama

U mnogim gradovima, židovske zajednice više ne postoje zbog holokausta i poslijeratnog anti-semitizma. Međutim, nekoliko židovskih zajednica u Europi, koje su nekad stoljećima cvale, počele su se obnavljati. Nastavnici i učenici mogu kontaktirati članove svoje lokalne židovske zajednice i zatražiti više informacija o različitim aspektima svakodnevnog života i kulture Židova, kao i o životu židovske općine prije holokausta.

Introspekcija učenika

Pismeni zadaci kao razredna aktivnost mogu potaknuti kreativnost kod učenika, a isto tako i njegovu osobnost, a mogu i stimulirati njegovu intelektualnu znatiželju. Natjecanje u pisanju eseja često se organizira kao poticaj i učenicima i nastavnicima da se usredotoče na teme vezane uz holokaust. Imajte na umu da neki učenici žele zadržati svoje osjećaje o toj teškoj temi, za sebe.

Sjećanje kroz modernu tehnologiju

Upotreba moderne tehnologije može biti vrlo učinkovito oruđe u njegovanju sjećanja na holokaust. Na primjer, organizacija razmjene putem internet foruma među učenicima koji su pročitali iste knjige ili iste tekstove na različitim jezicima, ili koordinacija video konferencija među mladima na nacionalnoj i međunarodnoj razini može uspješno potaći dijalog o značenju dana sjećanja na holokaust. Nadalje, ta virtualna druženja mogu produbiti učenikovu zahvalnost što pripada većoj međunarodnoj zajednici.

• 5. 5

Lokalna povijest

Projekti lokalnog povijesnog značenja, kao što su ophodi sjećanja u rodnim gradovima i mjestima, mogu potaći učenike da se povežu s poviješću mjesta gdje žive. Kroz istraživanje lokalne povijesti učenici mogu naučiti o važnosti židovske kulture u mnogim europskim gradovima prije holokausta kao i o restrikcijama koje su se postupno provodile nad njima, prije nego su bili deportirani u istrebljivačke logore ili ubijeni.

Na Dan sjećanja na holokaust u Poljskoj, 19. travnja, školska djeca iz Lublina u Poljskoj kao i djeca iz okolnih gradova napisali su 500 pisama Heniu Žytomirskom, desetgodišnjem dječaku, poljskom Židovu, koji je ubijen u Majdaneku 1942. Taj je projekt inicirala Grodzka Gate – Kazalište NN. Učenici su poslali poštom svoja pisma ubacivši ih u specijalno dizajnirani sandučić. Sva su se pisma vratila pošiljaocima sa žigom "adresa ne postoji, primatelj nepoznat" kako bi se stvorio poticaj za diskusiju kod kuće o tome što se dogodilo sa židovskom populacijom u Europi za vrijeme holokausta.

Projekt je također uvrstio obilazak po mjestima u Lublinu koja su bila dio Henievog djetinjstva; umjetničko-obrazovnu publikaciju pod imenom 'Henio' koja se dijelila po školama, i kreiranje web stranice posvećene Heniu s njegovim obiteljskm fotografijama i biografijom. U sklopu te inicijative organizirane su i radionice za nastavnike s naglaskom na pedagošku metodologiju.

Istraživački zadaci

Nastavnici i njihovi učenici mogu se uspješno uključiti u mnoge istraživačke projekte o komemoraciji holokausta.

Istraživački projekti za Dan sjećanja na holokaust mogu postaviti pitanja kao što su: kako se dan sjećanja na holokaust obilježava na nacionalnoj razini a kako u drugim zemljama? Padaju li obilježavanja na isti dan a ako ne, zašto su odabrani baš ti drugi dani? Zašto je taj dan značajan? Što označava 27. siječanj? Koji su se još dani mogli odabrati? Predložite da učenici istraže web stranice, kao što je ova dolje, da bi dobili više informacija.

Obnova grobova

Nastavnici mogu razmisliti o istraživačkim projektima koji mogu odvesti učenike van škole i organizirati obnovu ili čišćenje židovskih grobova, a sve vezano na Dan sjećanja
na holokaust.

'Posvojenje' lokalnih spomenika

Održavanje spomenika može biti učinkovit način da učenici pokažu društvenu odgovornost u svojim zajednicama. 'Posvojenjem' lokalnog spomenika, učenici mogu razmatrati:

• Kojem je posebnom događaju posvećen spomenik? Jesu li još živi ljudi koji su povezani tim događajem, i s kojima bi učenici mogli razgovarati, ili čija bi svjedočenja postojala (zapisi ili video-zapisi)?
• Kad je otkriven spomenik i na koji način time lokalna zajednica komemorira holokaust? Učenike se može potaći da razgovaraju s osobama uključenim u povijest samog spomenika.
• Učenici mogu proučavati umjetnički i arhitektonski aspekt spomenika. Tko ga je dizajnirao? Što predstavlja? Kakav je taj spomenik u odnosu na druge spomenike?
  Koja je ikonografija upotrijebljena na tom spomeniku i što ona govori o vremenu kad je podignut?
• Učenike se može potaći da dizajniraju svoj spomenik lokalnom događaju vezanom uz holokaust.

Projektni društvenih aktivnosti

Prijedlozi za društvene aktivnosti uključuju: postavljanje postera koji su posvećeni sjećanju na stanicama javnog prijevoza; prepoznavanje mjesta odakle su se vršile deportacije ili gdje su nekada živjeli Židovi; zamolba da lokalna vlast surađuje sa školom u postavljanju spomenika. Kampanje za sjećanje u organizacijama učeničkih saveza, pokreti mladih, vjerske kongregacije ili sadnja parka za sjećanje, opcije su koje nastavnici mogu dalje razvijati.

Predaja svjetlosti sjećanja

Kroz nekoliko slijedećih godina, bit će još samo nekoliko svjedoka koji će moći ispričati osobne priče i sjećanja o tome što se događalo tijekom holokausta. Kad i posljednji preživjeli preda svoju baštinu, nastavnici će zajedno s učenicima sagraditi most sjećanja za buduća pokoljenja kako bi osigurali da lekcije holokausta nikad ne budu zaboravljene. Postoji nada da ove smjernice za pripremu dana sjećanja na holokaust posluže nastavnicima za tu važnu misiju.

 

Dodatak I. Dodatni osvrti i informacije

Svakako se preporučuje da ministarstva obrazovanja, udruge nastavnika i ne-vladine udruge zatraže održavanje radionica za stručno usavršavanje u pripremi dana sjećanja na holokaust.

• Za dodatne smjernice i pojašnjenja u poduci o holokaustu kao i prijedloge o tome kako pristupiti toj temi u razredu, vidi: https://www.holocaustremembrance.com/
• Nekoliko nastavnih programa i drugih izvora raspoloživo je na internetu ili je dostupno u pedagoškim izvorima ili knjžnicama. Vidi, na primjer: Yad Vashem: https://www.yadvashem.org
• OSCE/ODIHR: http://www.osce.org/odihr
• Vijeće Europe: https://www.coe.int/en/web/compass/remembrance
• Erinnern –Austrija: http://www.erinnern.at
• Mechelen muzej deportacije i pokreta otpora – Belgija: https://www.kazernedossin.eu
• Terezin memorial – Republika Češka: http://www.pamatnik-terezin.cz
• Dokumentacijski centar Juive Contemporaine – Francuska: http://www.cdjc.org
• Memorijalni muzej žrtava nacional-socijalizma u Njemačkoj – Njemačka http://www.topographie.de
• Memorijalna mjesta žrtava nacističkog režima – Njemačka https://www.bundesregierung.de/Content/EN/StatischeSeiten/Schwerpunkte/Gedenken/Artikel/erinnern-und-gedenken-gedenkstaetten_buehne_03_en.html
• Fondacijski centar suvremene židovske dokumentacije – Italija: http://www.cdec.it
• Međunarodna komisija za procjenu zločina nacista i sovjetskog okupacijskog režima u Litvi https://www.komisija.lt
• Kuća Ane Frank – Holandija: http://www.annefrank.org
• Državni muzej Auschwitz-Birkenau – Poljska: http://www.auschwitz.org
• Ruska fondacija za holokaust – Ruska federacija http://en.holocf.ru
• Forum suvremene povijesti – Švedska: http://www.levandehistoria.org
• Dan sjećanja na holokaust – Ujedinjeno kraljevstvo: https://www.hmd.org.uk
• Trust za obrazovanje o holokaustu – Ujedinjeno kraljevstvo http://www.het.org.uk
• Carski muzej rata – Ujedinjeno kraljevstvo: https://www.iwm.org.uk
• Suočavanje s poviješću i s nama samima – SAD http://www.facinghistory.org
• Centar Simona Wiesenthala – SAD http://www.wiesenthal.com
• Fondacija preživjelih u Shoah-u, vizualna povijest – SAD http://www.vhf.org
• Memorijalni muzej holokausta Sjedinjenih Država – SAD http://www.ushmm.org

Dodatak II. Sjećanje na holokaust u zemljama sudionicama OSCE

Osamnaest od 55 država sudionica OSCE utemeljilo je dan sjećanja na holokaust na dan 27. siječnja. U 13 država, taj je dan određen na drugi datum, pripadno događajima vezanim uz holokaust u pojedinim sržavama. U šest država sudionica, komemoracija za žrtve holokausta uvrštena je u njihov nacionalni dan sjećanja, koji nije posebno posvećen samo holokaustu.

Država sudionica OSCE-a	Datum Dana sjećanja na holokaust
Albanija	27. siječanj određen kao Dan sjećanja
Austrija	5. svibanj određen kao Dan sjećanja protiv nasilja i rasizma u čast žrtava nacional-socijalizma. Datum označava  oslobođenje koncenracijskog logora Mauthausen, 1945.
Belgija	27. siječanj određen kao nacionalni Dan sjećanja na holokaust
Bugarska	10. ožujak određen kao Dan holokausta i spašavanja bugarskih Židova", (poznat i kao Dan žrtava holokausta.) datum označava nastojanje bugarskih parlamentaraca da zaustave deportaciju bugarskih Židova u koncenracijske logore nacional-socijalista, 1943.
Češka republika	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na holokaust
Danska	27. siječanj određen kao Dan Auschwitza
Estonija	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na žrtve holokausta i zločina protiv čovječnosti
Finska	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na žrtve progona
Francuska	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na holokaust
Grčka	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na holokaust
Hrvatska	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na žrtve holokausta i zločina protiv čovječnosti
Irska	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na holokaust
Italija	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na holokaust
Kanada	Yom HaShoah (27. dan mjeseca Nisana u Židovskom kalendaru) određen kao nacionalni Dan sjećanja na holokaust.
Latvija	4. srpanj određen kao Dan sjećanja na holokaust. Datum označuje spaljivanje Zborske sinagoge u Rigi, 1941, sa Židovima uhvaćenim u zamku unutar nje. Spalili su je nacionalsocijalisti.
Lichtenstein	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na žrtve holokausta i sprječavanje zločina protiv čovječnosti.
Litva	23. rujan određen kao nacionalni Dan protiv genocida nad litvanskim Židovima. Datum označava ubojstvo  preostalih zatvorenika u vilniuškom getu, 1943.
Luxemburg	10 listopad određen kao Dan nacionalne komemoracije, Datum označava referendum 1941.
Bivša  Jugoslavenska Republika Makedonija	12. ožujak određen kao Dan sjećanja na holokaust. Datum označava deportaciju Židova u logore smrti od strane bugarskih okupacijskih snaga, 1943.
Norveška	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na holokaust
Njemačka	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na žrtve nacističkih zločina. Mnoge skupine održavaju komemoracijske ceremonije 9. studenog, na godišnjicu Kristalne noći 1938.
Poljska	19. travanj određen kao Dan sjećanja na žrtve holokausta i sprječavanje zločina protiv čovječnosti. Datum označava početak ustanka u Varšavskom getu 1943.
Rumunjska	9. listopad određen kao Dan sjećanja na holokaust. datum označava početak masovne deportacije Židova u Transnistriju, 1941.
Sjedinjene Američke Države	Yom HaShoah (27. dan mjeseca Nisana u Židovskom kalendaru) određen kao nacionalni Dan sjećanja na holokaust.
Slovačka	9. rujna određen kao Dan žrtava holokausta i rasnog nasilja. Datum obilježava uvod u Židovski kod 1941.
Srbija i Crna gora	22. travanj određen kao Dan sjećanja na žrtve genocida. Datum označava ustanak zarobljenika u Jasenovačkom logoru 1945. (to je primjenjivo samo u Srbiji:u Crnoj gori nema dana sjećanja na holokaust.)
Španjolska	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na holokaust
Švedska	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na holokaust
Švicarska	27. siječanj određen kao Dan sjećanja na holokaust
Ujedinjeno kraljevstvo	27. siječanj određen kao nacionalni Dan sjećanja na holokaust

Država sudionica OSCE-a	Nacionalni dan sjećanja i komemoracija za žrtve holokausta
Armenija	Nacionalni dan sjećanja na genocid utjelovljuje dan sjećanja. Holokaust se ne obilježava posebno.
Gruzija	Žrtve holokausta uključene su u komemoraciju za one koji su pali u dva svjetska rata. Holokaust se ne obilježava posebno.
Kazahstan	31. svibanj je datum komemoracije za žrtve političke represije. Žrtve holokausta su uključene u komemoraciju.
Holandija	Komemoracija za holokaust je povezana u nacionalni dan sjećanja na holandske žrtve rata, 4. svibnja.
Slovenija	Komemoracije se održavaju 9. svibnja, kao sjećanje na žrtve fašizma i nacional-socijalizma.
Uzbekistan	Komemoracija za žrtve holokausta održava se u sklopu nacionalnog dana sjećanja i slave za žrtve koje su pale za neovisnost majke domovine, 9. svibnja. Nema posebnog dana sjećanja na holokaust.